U klasičnom smislu, Internet je kompleks mnogih računarskih mreža dizajniranih za čuvanje i razmjenu informacija. Internet se često naziva svjetskom ili globalnom mrežom. Stručnjaci procjenjuju da je do sredine 2012. godine više od 30 posto svjetske populacije koristilo Internet. A Internet se pojavio zahvaljujući sukobu dviju supersila.
NORAD
1949. godine u Sovjetskom Savezu je testirana atomska bomba, a tri godine kasnije i vodonična bomba. 1957. godine prvi kozmetički satelit Zemlje lansiran je s kosmodroma koji je pripadao SSSR-u. Najveća država na planeti ima vozilo sposobno za prevoz nuklearnog naboja bilo gde. Američka vlada bila je zabrinuta novonastalom situacijom i uputila je naučnike i inženjere da stvore sistem ranog upozoravanja na svaku prijetnju. Najkraća putanja projektila koju je Sovjetski Savez mogao poslati prema Sjedinjenim Državama prolazila je kroz Sjeverni pol, pa je stoga na sjeveru Kanade izgrađen kompleks sa sistemom upozorenja, nazvan NORAD. Avaj, uprkos razvijenoj mreži stanica, takav bi sistem mogao obavijestiti snage sigurnosti o približavanju rakete samo 10-15 minuta prije nego što su stigle na površinu zemlje.
1964. godine u blizini Colorado Springsa počeo je raditi podzemni kontrolni centar za sistem NORAD. Uz pomoć moćnih računara u to vrijeme, informacije koje su dolazile sa stanica počele su se obrađivati mnogo brže. U roku od dvije godine na sistem su se povezale službe zračnog prometa, a ubrzo i razne meteorološke službe. Tako je sredinom 60-ih u Sjedinjenim Državama djelovala globalna računarska mreža, koju su koristili ne samo vojska, već i civilne organizacije i odjeli. Ali bilo je nemoguće tu se zaustaviti. U SSSR-u su počeli zarađivati takvom snagom, koja je u stanju izravnati planinu Čejen, u čijim je dubinama bilo smješteno "srce" NORAD-a. Samo jedan precizan udarac i sistem će se pokvariti. U Sjedinjenim Državama započela je potraga za drugim metodama stvaranja mreže sposobne za rad čak i nakon poraza nekoliko proizvoljnih područja.
APRANET
Krajem 60-ih stručnjaci sa nekoliko američkih univerziteta razvili su i uspostavili stabilan rad jedinstvene računarske mreže nazvane APRANET (mreža agencija za napredne istraživačke projekte). 1968. godine na Univerzitetu Stanford demonstriran je sistem hiperteksta. Godinu dana kasnije, eksperiment prenošenja riječi između računara prepoznat je kao uspješan. Dva elektronska računara instalirana su na udaljenosti od 5 metara. S jednog takvog računara na drugi, prošla je riječ login. Međutim, veza je prekinuta nakon prijenosa samo dva pisma. Mreža je 1969. godine uključivala računare iz 4 obrazovne institucije: Univerziteta Kalifornija (Los Angeles), Kalifornijskog državnog univerziteta (Santa Barbara), Univerziteta Stanford i Univerziteta Utah. Novac za razvoj sistema prenijelo je američko Ministarstvo obrane. Ispostavilo se da je APRANET toliko zgodan da su ga naučnici počeli koristiti. Prvi server buduće svjetske mreže bio je računar Honeywell DP-16, koji je imao 24 kilobajta RAM-a.
1971. godine stvoren je prvi program za kreiranje i slanje e-pošte. 1973. mreža je postala međunarodna. Uz pomoć prekookeanskog telefonskog kabla bilo je moguće povezati računare u SAD-u, Norveškoj i Velikoj Britaniji. Sedamdesetih godina uglavnom su se e-mailovi prenosili putem mreže. Istovremeno su se pojavile prve mailing liste i oglasne table. U svijetu je postojalo nekoliko desetina sličnih sistema koji nisu mogli međusobno komunicirati zbog tehničkih razlika, a onda je započeo proces standardizacije protokola prenosa podataka, koji je završio 1982-1983. 1. januara 1983. godine mreža APRANET počela je koristiti TCP / IP protokol, koji se do sada uspješno koristi. Do tada je većina ljudi APRANET nazivala Internetom.
INTERNET
1984. APRANET je imao konkurenta. NSFNet (National Science Foundation Network) pokrenut je u Sjedinjenim Državama. Sastojalo se od nekoliko manjih mreža poput Bitneta i Useneta i u to je vrijeme imalo veliku propusnost. Upravo su ta dva faktora postala razlog što naziv "Internet" još uvijek nije dodijeljen APRANET-u, već NSFNetu. Za samo 10-12 mjeseci oko 10.000 računara bilo je povezano na mrežu.
1988. godine postalo je moguće komunicirati u stvarnom vremenu putem Interneta. To se dogodilo zahvaljujući protokolu IRC (Internet Relay Chat). Koncept World Wide Web-a, kako se danas razumije, razvio je 1989. Tim Berners-Lee. Također se smatra tvorcem HTTP protokola i HTML jezika.
1990. APRANET je prestao postojati, jer je izgubio od NSFNet-a u svim aspektima konkurencije. 1991. godine Internet je postao javan, a 1993. godine pojavio se prvi Internet pretraživač Mosaic. Do 1997. godine oko 10 miliona računara bilo je povezano na Internet.
